|
horizont se poravnao s kranom, tamo gdje postaje dualizam nijasi namreškane plave, tko još ne zna dvojiti suprotnost očitog? sva bitna pitanja odgovaraju se pitanjem, čini se manje komplicirano no što stvarno jest, u praksi ma koliko čovječni ljudi da jesmo želimo, ipak, ponekad završiti s točkom ili uskličnikom, samo da uhvatimo dah ili predah, pitanje je oblutak koji ne pristaje puzzlama osim s mogućnostima, nema odgovora, moja draga, ni noćas ne postoji odskok dovoljan od zemlje da nas gravitacija zaobiđe, ma ni na tren prizemljeni nismo isti oni koji se obezglavljeni ravnoteže kao preduvjeta ruše sa vlastitih nogu ??! kada te gledam kako živiš sa mojim oblikom u upitniku, uvijek mislim na ljuljačke i povjetarac |