let u boji naopačke

čegrtuša
čini se pliće od srca
ili razuma
pridavati važnost pažnje
korijenima
(vlastite) apatije
ili ju uopće
nazivati tako
u ovom svijetu
u kojem živimo
danas
(i jučer, i sutra)
malo je u nama
ičega stoičkog
da bi tko promislio
o duhovnom
potpuno očito
nismo produhovljeni
pukošću odustajanja
kojim se batalimo
daljnjih pokušaja
letenja
u korist lakoće - lagode
(inercija jest ili nije linija manjeg otpora)
ravnodušna rezonacija
da nismo ptice
jer smo ljudi
(a ljudski ne podrazumijeva humano)
ne kontajući niti na sekundu
da nekim drugima
nije ni ponuđena
ta mogućnost
da biraju
(u korist pogotovo)
u ovom svijetu
koji je za nas samo
stanje svijesti nakon subjektivnih komparacija
je manifestacija
egocentrične sebičnosti
kojom se ustvari
posve nehrabro skrivamo
od svijeta
prema čijoj veličini
smo pikometrični
sami sebi
(stanje svijesti je)
rijetko ćemo
postaviti iskreno
te odnose
važnosti
prestrašeni
od mogućeg osjećaja
odgovornosti
prema neosvojenim vrhovima
i životu
kao jedinoj prilici
iz lijenosti
(iz/od straha)
definiramo sebe
unutar kaveza
ključevi lokota
u desnom su džepu
opušteni prsti
i blagonervozni dlanovi
odustaju
od pokušaja ustanovljenja
apatije (vlastite)
već u prvom pokušaju
posramljeni
celofanštinom (površnošću)
vlastitih motiva
kad pokušavamo
sigurno i jeftino proći
riskrajući samo
sa silama tržišta
i ničim drugim
ostvariti uvijek optimum
recept je za nizak stres
i sigurnu (dosadnu) uhodanost
(rutinski olako prihvaćamo)
mi previše dobijamo
da bismo uvidjeli
dubinu
do koje dopire
prosta
zahvalnost
(bit, bitak navodno prije i poslije svega)
možda bi trebalo ono reći
da bog da nemao pa imao
i zauvijek naučio
vrijednost svega
(pritom)

(samo/tamo analiza )( čegrtuša)

15.06.2008. nedjelja

- Gukni golube (5) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>