pomiješaj zelenu sa smeđom, vrhovima prstiju zdrobi budnost u dim, neprestano tražeći još i još tog međusvijeta gdje je sasvim dovoljno gledati grmljavinu za stolom kroz noć udisati trezvenost koja se podiže na cestama kao prašina praznina i svježepale kiše, što ustvari radimo budni u ovo vrijeme kad spavaju prolaznici kodiramo dimne signale za pomoć u vlastitoj usamljenosti u satelitske šifre naših glasova u vrisku odašiljamo u svemir one očajne sfere sebe koje žele, koje trebaju da žele, da oslijepe pred gromovima i jednostavno krenu naprijed iskreno je teško, lakše je gledati kako dim postaje izmaglica, kako se pomiču oblaci, kako se plava budi pomiješaj zelenu sa smeđom vrhovima prstiju zdrobi svijest u ne |