|
znaš li gdje vode svake stepenice u tvom gradu? ja ne, počesto me iznenade previđene očitosti linearnih odnosa i još uvijek me to uglavnom zabavlja, ali ja ne mogu biti tvoj razlog, nađi svoj, ja ne mogu biti razlog kojim ćeš opravdati bilo što, i straše me mogućnosti koje vrebaju u dubini tišine dok osluškujem knedlu u grlu i miogelozu na desnoj lopatici, čudnesni su putevi spoznaje, nego što. |