|
dok utapamo noć u vinu skupa s njom tone razum i grižnje savjesti u crvenoj na ivici crne slobodno padaju svijesti do jutra na dnu pretapaju se rubovi stenjanja i smijeha pod kapcima mrak je prekratak u zamagljenom suncu poljubac na obrazu ima okus povratka trezvenoj stvarnosti i nešto malo sjećanja poput sna ovo je bila prva jutrošnja misao: jbms idem ja u amsterdam |