let u boji naopačke

i sunce izlazi sa dna


zakotrljaj me nizbrdo:
vrijeme je
da se konačno sručim u more
i zapljusnem
ove hipohondrične ulice grada
dubinom
sa sidara
u kojima mi otoci
već danima pomišljaju na oceane
i odlazak;
već danima
treba mi soli
navrh duše
da joj sačuva titranje
od ovog mrtvila
kao toplinu u stijenama
od zakrabuljenih ljeta;
već danima
kao dno vrha sam,
visoko nad ciklonama
ne osjećam
do bespuća niskog tlaka
i treba mi,
već danima
treba mi
samo malo zraka u razini mora,
samo malo
zraka,
praznog od misaonih udaha
i gustog od
potopljenih sunca:
onih sunca koja se nisu utopila
i ponovo će izaći,
skoro;
zato
zakotrljaj me nizbrdo:
želim biti s njima


12.03.2008. srijeda

- Gukni golube (6) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>