|
zakotrljaj me nizbrdo: vrijeme je da se konačno sručim u more i zapljusnem ove hipohondrične ulice grada dubinom sa sidara u kojima mi otoci već danima pomišljaju na oceane i odlazak; već danima treba mi soli navrh duše da joj sačuva titranje od ovog mrtvila kao toplinu u stijenama od zakrabuljenih ljeta; već danima kao dno vrha sam, visoko nad ciklonama ne osjećam do bespuća niskog tlaka i treba mi, već danima treba mi samo malo zraka u razini mora, samo malo zraka, praznog od misaonih udaha i gustog od potopljenih sunca: onih sunca koja se nisu utopila i ponovo će izaći, skoro; zato zakotrljaj me nizbrdo: želim biti s njima |