dok nisi gledala
|
on spava. negdje između pokislih ulica i praznog doma konačno je nadvladala prirodna potreba. nadvladala je tebe. potrebu za tobom. tja... naposletku, pa i on je čovjek... ha! htjela si napisati 'samo' čovjek, zar ne? skoro jesi... kako je lako zaboravit se u trenutku, oh, draga moja... kako je lako previdjeti koliko sama strahuješ da li si u sebi taj 'samo' jedan... čovjek? žena. tako je lako, kao ono kad voziš noću i sama na cestama previđaš bijelu liniju posred sivog asfalta, onu koja ga jasno dijeli na dvije polovine, onu zbog koje nikada nisi mislila da je put cjelina; tako je lako. ali baš kao što ni tada bijela linija ne prestaje crtati suprotni smjer kolnika, tako ni sada lakoća kojom šaraš među stranama, ni tebi, kao ni cesti, ne znači da cijela samo sebi pripadaš, makar tebi neprimjetno jedan dio tebe negdje spava. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.