prelako
|
nepodnošljiva će biti lakoća bježanja, prorekli su pokušaji davno osuđeni na sudbinu jeseni (prije nego što je ista prestala postojati), u linijama sasušenog lišća tvoja su iskrivljena pamćenja priče o čarobnom grahu: uzmoći dovoljno visoko gdje su posljedice avantura bezbolne za sve; dok hodaš ulicama s rukama dubljim od praznih džepova neka sjećanja znaš da su amaterski fotoshopirana i to ne znači ništa u rutinama svakodnevnice oznojenim na dlanovima: tu sva tvoja godišnja doba sahranjuju svoje propuštene revnosti, ali osvrtanje je samo bespomoćna alatka za nemoguće popravljanje svršenosti: tvoji su unutarnji svijetovi saloče ludih ogledala u čijim su odrazima prvotni oblici utopija već odavno izgubljeni; slijep je kraj ovog svijeta kojim koračaš i svakim pokretom bešćutno mrviš boje dotrajalih proljeća, nemarno ostavljajući finu prašinu prolaznosti smjenama društvenoprihvatljive mentalne čistoće na dužnost: čemu se suočiti? kad oči su ti prevelike pred bezvremenskim očekivanjima srca da se opaze u nestajanju, jer nepodnošljiva je lakoća bježanja od stvarnosti, kao i od sjećanja |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.