|
Mrak je pojeo treću dimenziju Svijet je bio visok i širok, A mi smo, napokon, Mogli biti plitki Kao ljudi Kratko se hvatati hladnim rukama Bježeći pogledima od suočavanja U njima se ulična rasvjeta Igrala zvijezda Dok su se pred nama crnili More i nebo U noći Mrtvi glas pjevao je o Posljednjem rastanku Plitki kao ljudi nismo slušali riječi, Samo smo se rastajali |