Bokun mora
Ispod površine
I otvorene oči,
Čekati neveru
Da me izbaci
Na plažu,
Kao morska trava
Suncem
Učiti jezik zemlje,
Pretvarajući se
U prah
Tonuti u žale,
Prostirati se
Napuštenim obalama
Kao majka pokajnica,
Voljeti život
Kao sebe,
Ponovo
(nagonski, neupitno)
sve nijanse koje ne primjetimo
ipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.