|
ne izmičem ovom trenutku dok brišem posljednje brojeve prošlosti sve do neproračunatosti i tek iz hobija i navike prebacujem kuglice abakusa s jedne strane na drugu samo kratim vrijeme od početka čekajući kraj tjedna i unaprijed odlučene neodlučnosti svakog jutra doručkujem svoje nedosanjane snove kradući danima po malo okusa nestvarnosti za budućnost koju će oslikati sjećanja stvarnosti i tko zna što još |