|
ti si princ na bijelom konju koji nema lice zato što je ispisan na stranicama neilustrirane bajke jer svatko od nas treba doživjeti samo svoj doživljaj tog sna, - ‘TREBATI’... ... kako teška konstelacija za savršenstvo, skoro nadljudska, skoro svemirska, - šteta... - što naposletku ništa smo više od običnog čovjeka, (il’ tri, četiri, ili dva?) - da sam princeza... bila bih i žaba za svog princa, - ovako... - zamišljam cvjetove lopoča dok plovim kroz ružmarin, snjegove i šaš, i svi se mirisi isprepliću u ikebanu, tisuću dijelova i samo jedna slika - šteta što ništa sam više od čovjeka - ali to sam valjda ja - (više nemam) |