|
pjesma iz trece crte Dok cekam rijeci da nadodju Iz tko zna koje pecine budnosti Znam koju pjesmu moram cuti Pa makar cu mozda ne imati Laku noc koju mi po prvi puta oduvijek Veceras nisi pozelio Ti koji si svejedno tko si Tesko je vec znati kada si ti, A kada on Ili bilo tko, Ova mjesavina sjete, daljine i mastarija Ima okus domace sangrie od petnaest eura Pojam 'doma' opet pomalo gubi onaj privlacni sjaj U ocima nomadske prirode U ovo vrijeme skoro pa pred proljece Cula se ispreplicu cudnovato, spletkaroski, Tjeraju dalje i dalje i ne natrag, samo dalje, Pa se ponekad osjecam kako otvorenih ociju u hodu Sanjam neki drugi svijet na ovoj istoj sceni Posve odlutala iz bontonskih manira i prometnih pravila Kao dijete posve samo u nekom svom oblaku A onda Oblaci su vukli kisu sve do prozora... |