u tvojim snovima djeca placu,
a crni su oblaci samo pozadina,
cinis se tako blizu svim odgovorima
i zivljenju s njima,
skoro uznemirujuci zen
koliko si slicna
posve slucajnim likovima
na tvom kaucu,
ceteris non paribus,
koliko nas samo nista unaprijed
ne odreduje u
slicnostima ili razlikama
|