|
Hodam krivuljama ograda Naginjem se preko rubova I zagledam u sebe Kako je ludi umjetnik Poplocao plohe I onda razbio Boje u kristale Nijema od sarenila Koje slikam kako ne razumijem Odbijam se o sunce I propadam unutar Kucica od cokolade Razbijena u mrvice Marno se privijam na prsa Da me ne ukrade guzva ulica Kao kolektivnu halucinaciju crnog apsinta Cekam da se nadjem Na dnu djepova Kao iznenadjenje Iza nekog Slucajno nagrizenog gotickog kantuna Na kracima petokrake Ili revolucije |