let u boji naopačke

The Sound and the Fury


da li bih trebala reći da ne osjećam ništa? da li je to stvar osobnosti ili stvar trenutka? puštam da traje, ta dilema. ne znam da li sam spremna da saznam odgovor. čudno koliko toga možemo zaista shvatiti samo u momentu. i prije i poslije se sve čini nestvarno ili odigrano. da li bismo trebali osjećati iskrenost? ili je dovoljno samo nastojati dobro, općenito? da li uopće postoji razlika?
nastojim učiniti da mislim više konceptualno. želim se odvesti do kraja, gdje misli više ne postoje. samo strujanje kroz tijelo i zvuci sa ulice. željela bih spavati u svom krevetu večeras, ali ne znam da li imam snage za prebacivanje svega u taj film. ili “iz tog filma”, pošto se na krevetu nalaze dijelovi svega tijekom posljednja 3-4 dana. ponekad je za blisku prošlost najbolje da se odalji od postojanja. da pričeka neko bliskije vrijeme da dođe; da bude manje-važna, manje prisutna?
da li za sve postoji trenutak i da li ga uvijek znam prepoznati? smijemo prepoznati? usudimo se prepoznati?
jebi ga. pitanja nikad ne nedostaje, iako sve ima svoje vrijeme, zasigurno. samo ga ponekad ne biramo. to vrijeme. svoje ili tuđe
čudne smo biljke, mi ljudi. toliko sposobni vjerovati u svoju nadmoćnost da je više uopće ne pokušavamo razumijeti.

08.10.2007. ponedjeljak

- Gukni golube (5) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>