beskompromisna vremena
|
razgovarali smo o ratiu danas (raciu, raciju, razumu, umu, m mmmmmm, p.m.) pokušavali skužiti čemu nam služi taj naš "majmunski" um, (ratio, racio, razum, um, mmmmmm, p.m.) skontali smo da je tu da sve pošalje u p.m. (pičku materinu, da baš tako smo se izrazili), sve snove i intuicije, suluda nadanja i ushite, spontanost, odvažnost, prirodnost, iskonsku svhovitost, ali svejedno ipak ga ne možemo zanemariti potpuno, jer pitanjima potrošnje struje, vode, goriva, treba pristupati razumno (ratiom, racijom, umom; uzorkovano, argumentirano, usmjereno i staloženo) pa ga ne možemo baš poslati u pičku materinu, tja, eto ti, takva su vremena, beskompromisna * svaka naizgled referenca na eventualnu stvarnost je zaista u potpunosti plod posvemašnje slučajnosti, stvarno. |
(nalik mir)
|
bezuvjetno, tražiti previše? tko određuje i zašto mora odrediti jedno mjesto ili jedno vrijeme bivanja, koliko se točno mogu razjapiti naše aure jedna za drugom, - mogu li uopće? - ne znam želim li znati odgovor na to pitanje, (iako sam, davno, - još na početku svega ovdje ovoga - rekla da ako imaš hrabrosti za pitanje moraš imati hrabrosti i za odgovor), ako imaš hrabrosti uopće u bivanju u relativnosti, voljela bih znati koje je boje oblak u kojem dopirem do tebe i koliko boja vidiš u spektru bejbi-plave, bezuvjetno, da li tako ili kompromis (nalik mir) ? |
stvarno u nestvarnom
|
pokušala sam izmamiti ti osmijeh prozaičnom pomisli na stvarnost jer potrebno nam je poznato da pokvari sve idolatrije kojima trajemo kroz stvarno pokušala sam izmamiti ti osmijeh mišlju na nešto posve obično i svakodnevno pokušala sam da se ne upitam imaš li jamice kada se smiješ i koliko linija u rubovima pogleda imam da ti nešto napišem, pokušala sam izmamiti ti osmijeh smiješeći se nestvarnoj zemlji u kojoj smo si našli postojanje |
brzinska
|
Sapire me Adrenalin Iznutra Ljušti slojeve Sunca Ljetnjih sna I sakuplja se U molekule vode U mojim grudima Ne mogu odlučiti Biti sitne Ili jedre, Nositi teret Ili biti (teret) (?) Sapire me Nevera Koja se budi Između Zemlje i Nesuvislog neba U grudima |
opet sam bježala u more i vratila se na zemlju
|
ne mogu ukrasti dovoljno zraka plućima za bijeg dubokog udaha ispod mora izranjam neprestano kao val ponekad se nasučem na obale, ponekad samo razbijem o stijene, i onda obično pokušam ponovo, ili se utopim, ali to ne bih znala, barem ne zasigurno 10.09. 20:32 |
vrijeme kao u onoj narodnoj
|
Ne znam želim li se prepustiti Mašti, U meni Strah Kao da me sa strane Drži da se opet ne osjetim… ono, Nešto, Dok razmišljam o tome Osjećam potrebu da pomičem Cijelo tijelo Samo po sebi Ne bi li sve posložila na Svoje mjesto, Biram li pjesmu posve intuitivno ili zbog zvučnosti To zna samo retrospektiva, Trenutno malo što ima smisla, Kao tisuću misli u pokretu ispod kože Od njih ne vidi se Misao, Baš kao i ono Sa šumom i drvom |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.