nešto posve obično
|
okus krušaka nisam mogla napustiti cijelu noć između jagodica jezika cuclala sam joj oblik misleći o brzini pretvaranja grane oleandra u grm s cvjetovima, ovih me dana drma hortikultura i ruke su mi raširenih prstiju zarivene dlanovima u zemlju sve dok mi ne ostanu komadići nje zariveni pod noktima kao crne linije koje me otkrivaju kako mislim na proljeće i jesen, tada kao biljka osjećam najviše promjena njišući se od ekstrema do ekstrema ti ne voliš ovu pjesmu na talijanskom, ja razmišljam del autumno e printempo koliko sam ih voljelja onda kada su postojali i to baš zbog te jasne definiranosti zadanih osjećaja, sada više nije tako, priroda gubi bitku protiv globalnog zatopljenja i sve se neprestano mijenja, sve je sličnije u svojoj nepredvidljivosti, u galaksiji slobodnog padanja danas sam srela okus krušaka. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.