|
pijem pivu, pušim nakrivo smotan joint i slušam Ninu Simone, sviđa mi se njen slow i njen glas, a nikad je prije nisam slušala, nedostaješ mi danas iz neobjašnjivih razloga, i razmišljam kako je granica između ljubavi i navike možda tanka, a opet, šta bih ja znala, ja gledam kroz prozor, rađam zaborav, i pitam se da da li već spavaš, kao da zavisno od toga postoji neka razlika |