Zamišljam kako mi oči postaju sve veće A obrazi sve ravnije plohe između jagodica i brade Kada govorim Oko usana krivudam dvije jamice Na svakoj strani Zamišljam kako mi oči postaju sve veće Dok u meni umiru riječi Kojima sam nekad mogla ispuniti poglede Svijetom u prenesom značenju gdje sada sam samo Oko Okrugla vidim sve strane oko sebe istovremeno Kako se naslanjaju na moje rubove kao granice - svilene omče Zatočena u neopipljivom središtu Zamišljam kako mi oči postaju sve veće i veće Kako se nadimaju i rastu Sve dok u zjenice ne progutaju moje nevidljivo tijelo i sprešane listove duše, Ili dok se posve iznenadno tek rasprsnu u vatromet bezdana, Kao obični šareni balon s trafike koji je želio previše, Ili ništa. |