na suprotnim stranama grada
there is a crack in everything, that's how the light gets in... leonard cohen Dok stojimo ukopanih stopaala Osjećam zemlju kako potpisuje neiskoračane korake Pod kožom zaustavljenom dok stremi da hoda Sve moje Želi što ne može Dok stojimo kao nepodmazana mašina Vrijeme između nas teče kroz poroznost kamena Koju ne možemo zaustaviti pustim sanjama i Sve naše Prestaje dok može Kad stojimo razmeđeni samo ljubičasti ožiljci nepomaknutih sjećanja ostaju između nas Kao mirisa neobranih mandarina Sjećat ćemo se najesen Kako sjaji nebo bez odgovora, Dok se u naše poglede nasuprotne linije paralela Utiru kao meridijani koji žele biti Na raskršćima Da li ćemo se ikada prepoznati? |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.