china
rukama koje jedva da pripadaju ovom tijelu, njihovim prstima mrvim porculan u prah, na tlo tražeći put, pomišljam da ću se jednom ipak poželjeti vratiti tu (svašta pomislim kad mislim...) dolijevam vino u čašu, entarzija vršaka prstiju u kristalu, zamrljan finim porculanskim prahom sjaji se na kuhinjskom svjetlu, u nimalo glamuroznom životu, u posve prizemnom svijetu, između stopala i gravitacije stojim, ispod mene samo zemlja i hrpice paradnog posuđa tvoje bake, njima bi tek suze ponovo poklonile gipkost, iznad mene samo tijelo i oblaci (možeš li osmjeh zaliti kišom ili suzama?...) tko zna, možda jednom poželim da se vratim baš tu da saznam, jednom kada usporim puls i napete mišiće da saznam zašto sam se smijala suncu i valovima, zašto sam se smijala bezvezarijama? (možda jednom poželim da znam, možda...) možda jednom, sada ne. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.