užarene narančaste linije obasjale su uskovitlanu hirovitost moje nutrine, psihofizički urnebes i facijalne ekspresije kada uvečer gledam tuđe živote kako se događaju u kutiji, i pitam se kako unutra dišu, i da li im ponekad nedostaje nebo bez kulisa? iznad moga tjemena granica, užarene narančaste linije boje upijenog Sunca i prašnjave od međuprostora, rastapaju slojeve glinenih maski u zemlju; u našim istopljenim lažnim licima ostaju tragovi naših stopa kako odlaze, ogoljene do nagosti užarene narančaste linije iznad prozračnost - možda beskraj, ispod vidokrug - možda? zvuk tipkanja kucka kao metronom |