proučavam formu (ustvari tražeći sadržaj), osluškujem micanje glasova dok odjekuju kako i koliko je drugačija - sofisticirana, stanjena, obličnija - 'štagod' – pomislim - 'boli vas, - i mene skupa s vama', istovremeno se opominjući zbog nezahvalnosti – sjećam je se kao 'ne-ne' lekcije iz odgojnog bontona (iz sadržaja kojeg nema) potom bezobzirno nastavljam introspekciju bescilja (zabavlja me detektivski lov na ono što ne znam) radoznalo utiskujem vrške prstiju o površinu forme, gledajući kako nestajući nastaju izbijeljene mrlje (ponekad si još slažem da sam pronašla) i bez iznimke uto vrati se ona ista boja moje kože, kao otisak šamara pogrešno nijansiran, jer ne! (sadržaj ne može biti tako površan!) pa čujem glas koji nikad stvarno nisam čula - ali kao odnekud ga znam, hehe - čika einstein sa naslovnice knjige koja nije moja progovara o ljudskoj gluposti koja očekuje različite rezultate iz istih akcija (on je našao sadržaj?) i jesam li to možda baš ja!? (sadržaj jedne definicije) pa zavrištim, glasom nijemim od sreće što nitko neće da ga posluša (jer je bez-sadržajan) bezočan, ispod naizgled zatvorenih kapaka (čini se kao mrak) ali ponekih sitnica (iz još nepronađenog sadržaja) sasvim se spontano sjećam, kao da najbolji si ipak sam dok u formu upisuješ sadržaj, (čovjek koji me učio bi me rušio na ispitu - da zna) ali bilo bi mu drago što se ipak ponekad sjetim pojma 'kontaminacija' eh da, slučajnosti zapletene među činjenice iz kojih računam svoje postotke, kao istine koje si slažem da bi povjerovala da VJERUJEM Ah - ne marite zato professore- EU, WTO i NATO, i ine korporacije isto tako manipuliraju činjenicama i brojkama, a moje malverzacije su - u usporedi - posve globalno bezopasne, hej professore - don't worry be happy... da nije bilo Vas bila bih još i veći Amater dok tražim - dok pišem svoje Sadržaje. A ovako... još barem vladam kronologijom... i možda jednom i ona postane bitna. Možda čak bitna kao i statistika. Nadam se da život neće biti prekratak. |