fotokopirano razočaranje

Još u samim začetcima moje nazovimo 'profesionalne karijere' (uvjetovana terminologija, op.a.), radila sam na jednoj administrativnoj poziciji. Asistentskoj i veoma intelektualno nezahtjevnoj. Samnom je u istom odjelu, na ekvivalentno zatupljujućoj poziciji, radio i moj najbolji prijatelj. Pa smo bili zajedno tupi. Jedinstvo je uvijek lijepo.

A onda smo dobili čast da zajednički odradimo 'kreativnu preparaciju info-paketa potencijalnim klijentima'. Jako bitan projekt. 'Kreativna preparacija' bi inače u narodu bila bolje poznata kao 'neumorno fotokopiranje'.

I tako je i bilo: nas dvoje, jedan ured, dva kopirna aparata i neizbrojivo mnoštvo 'potencijalnih klijenata'. U početku smo poput marljivih mrava radilo k'o ludi: čitali sadržaje, razumijevali tekst, stavljali devedeset-gramske papire, provjeravali kvalitete kopija, mijenjali cartridge... Jer bio je to 'bitan projekt'... čija je relevantnost u našim očima opadala proporcionalno kalendarskim pomacima pokraj nepodnošljivo vrelih zračenja uz primjetno buntovne aparate. Štrajkovi i kvarovi.... Posljednje ture za čiju nas je kvalitetu, a pogotovo sadržaj, već pomalo 'bolila ona stvar'... pa su zato neodoljivo naličile promo-Rorsharschima, samo bez mogućnosti interpretacije... No nije bilo veze, repeticija je učinila svoje... A 'potencijalnih klijenata' će ipak biti zauvijek, dok god je stranputica religije i ekonomije da nas vode žedne preko vode...

...
Od tada je prošlo neko vrijeme. Najbolji prijatelj je još uvijek isti, 'profesionalna karijera' neka druga, fotokopirne mašine su bolje, religija i ekonomija klade valjaju... ali nostalgičar život ipak ponavlja neke stare sheme, nijansirajući samo ponekad sadržaje da publika ne izgubi interes.

Ja još uvijek nasjedam početnim oduševljenjem. Pa već neko vrijeme u sebi kopiram razočaranje. I repeticija čini svoje... donosi nemar za kvalitetu kopije, a sve mi je više svejedan i sadržaj propagandne poruke. U međuvremenu je postao nekoherentan, isponavljan do besmisla - dosadan... Ni ne gledam više. Prekopiram, presložim i jednom poslije prekrijem sljedećim.

Eto tako... sad bih to nazvala 'kreativno življenje': razočaranja kao flekave sjene za devalvaciju sadržaja i sudjelovanja. Za živo tržište i izostavljene bitnosti. Za zaboravljanje. Jer kad dovoljno puta preslikaš isto razočarenje, ono postane samo raštrkani akvarel inicijalne emocionalne reakcije.
Put od 'bola' do 'zaboli me' lagan je. Samo ponavljanje.

I premda je netko pametan - meni trenutno neznanog imena - jednom davno rekao da je
"ponavljanje majka znanja",
ja - sada postojeća, donekle upitno razumna – ali svakako sebi znanog imena (! - :), kažem da je u životu "ponavljanje majka dosade". Fizički bezbolne, kućne, 'do-it-yourself' destrukcije.

Ali nema veze. Vrijeme liječi sve. A tinta koja blijedi na papiru, možda ostavi mjesto za neki novi tekst.

20.11.2005. nedjelja

- Gukni golube (30) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke

sve nijanse koje ne primjetimo
ipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.