|
oda cokoladnom mlijeku i sta onda kad obrisem glavu od misli i kroz jureci prozor brojim javnu rasvjetu kao razbacani abakus, a um pretopim u snop zarko praznog svijetla uperenog u reflektor radi kontrasta sjene i svjetla, sta onda kad zamolim za cudenje dok prepoznajem ipak samo osnovne oblike, kad smijem se jer smjesno je, a ne objasnjavam se jer su mi misli obrisane, ustvari samo gledam kako se prostiru neocvali makovi u nedogled bez zastajanja, i, i ne znam kako da opisem, nesto je, kao nista, bonaca i mrak veceras onakav kakvog ga volim, dubok i tamno modar nista je bez nistavila, i sta onda kad se operem u neovisnosti i olinjam slojeve sta onda volim kad tvoj pokret poremeti geometrijski poredak zraka i prasine i mijenjas antologije stvarnosti rasipanjem cestica u prostor, nesvjesno pomaknes taj pramen s cela i mislis da znas sta mislim kad ne mislim, a ja ne mislim, ne mislim nista. U mojoj glavi mir. |