let u boji naopačke

o sigurnosti
vracas me tamo odakle odlazim,
taj jedan prag za svaki start - to je politicki nekorektno i repetitivno, ta daska do drugog svemira, sta ako se netko boji visina,
poznajem ovaj scenarij
i ne slazem se s tumacenjima emotivnosti likova, nalazim njihovu kompleksnost promasenom i lartpurlartistickom, mislim da moramo odgovarati za svoje odgovornosti
i da su bijegovi iz ove stvarnosti samo bijegovi iz vremena kakvo
je,
a ono prolazi svejedno
zapamti da bez vremena je bez prica da vrijeme potrose,
dani odgledani u poravnanom horizontu i ispraznjenim celijama uma,
ipak pragovi su tek samo malo pogazenog drveta
i koja kap kise iz nekog drugog kraja svijeta,

nalazim da je vrijeme da svijet sagradimo iz pijeska. mozda nam sveprisutna opasnost vala docara njegovu vrijednost. a mozda nam tek njegov razdor donese spoznaju da je ikada i postojao.

31.01.2005. ponedjeljak

- Gukni golube (3) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>