vracas me tamo odakle odlazim, taj jedan prag za svaki start - to je politicki nekorektno i repetitivno, ta daska do drugog svemira, sta ako se netko boji visina, poznajem ovaj scenarij i ne slazem se s tumacenjima emotivnosti likova, nalazim njihovu kompleksnost promasenom i lartpurlartistickom, mislim da moramo odgovarati za svoje odgovornosti i da su bijegovi iz ove stvarnosti samo bijegovi iz vremena kakvo je, a ono prolazi svejedno zapamti da bez vremena je bez prica da vrijeme potrose, dani odgledani u poravnanom horizontu i ispraznjenim celijama uma, ipak pragovi su tek samo malo pogazenog drveta i koja kap kise iz nekog drugog kraja svijeta, nalazim da je vrijeme da svijet sagradimo iz pijeska. mozda nam sveprisutna opasnost vala docara njegovu vrijednost. a mozda nam tek njegov razdor donese spoznaju da je ikada i postojao. |