mirisu zeleni bonsaiji, u njihovim granama lahore papirnati zidovi obliznjeg dana. malena gejsa lebdi niz par bambusovih stepenika omotana svilom kimona, njeni koraci biju ritmom krovova, ritmom dana. japanski zmajevi pod kapcima rastapaju svoje boje pritiscima prstiju, slazu halucinogenu tapiseriju mraka u cvijecu. sve se to dogada u japanskom vrtu dok pijem caj od jasmina. |