|
Valjda se skotrljao. Ponovo je koračao muljevitom obalom, voda je pljeskala zglobove, ispirala kilometre prašine sa stopala. Osjećao je kako tonu u mulj. Želio se zakopati u mulj, živjeti pod njim, osjećati ritam Zemlje svom svojom trodimenzionalnom površinom, želio je biti pokriven, želio je biti unutra. Želio je prestati biti vani, prestati biti ona vanjska opna. Celofan. Ponekad je ipak bio tako prokleto sam. Ponekad je ipak želio druge. Tada bi ih izmišljao. *** Mašta je ipak korisno oruđe za gradnju pravične svakodnevnice. |