|
promatrao ju je preko stolova. skoro je spojila dlanove na leđima koliko se čvrsto obgrlila. zračila je hladnocom, njene su vene strsale kozom tvoreci raskrsca njenih pokreta. u pauzama medu grcevima igrala se kosom, petljala čvoriće i raspuštala ih da lete na hladnom zraku. izgledala je kao svačije sve, ničije ništa. bila je divna i strašna u svojoj hermetičnoj rastvorenosti. cijelo je tijelo sakrila rukama, samo povremeno prinoseći cigaretu usnama i otpuhujući u zrak. gasila ih je na pola. pitao se kako gasi ostale vatre? znao je da ih neki gase osmijehom, neki ispljuvkom. ali nitko sa sigurnošću nije mogao reći unaprijed. |