|
povremeno je osjecao kao leptirice u donjem dijelu stomaka. vise su to sad bili leptirici nervoze, najava nekog proljeva. nekoc ih je znao naci malo vise, negdje u solarnom pleksusu, gdje se saljeva sunce i gdje su skriveni nasi strahovi, muski instinkti i ponesto emocija... davno je to bilo. skoro mu se izbrisalo iz sjecanja kako leptirici ruju pleksusom. skoro je zaboravio protkanost boja njegove uzarene krvi. skoro. opet je mislio o njoj. dosljednost. uvijek i zauvijek predvidljiva. |