ponedjeljak, 01.09.2008.
Konj
Jedna siromašna obitelj imaše mladoga konja. To je sve što su osim trošne kućice posjedovali. Kako je rastao svi su primjećivali da postaje vrlo snažan i lijep. Doduše bio je malo divlji i nije im bio od velike koristi. Jednom, je gledao druge seoske konje kako rade za svoje vlasnike. Iako su se mnogi divili njegovu slobodnu trku kroz prostranstva, osjećao se posramljen. Samo je stajao i divio se drugim konjima. Valjda je pomislio, ta zašto ja ne bih mogao biti koristan svojim gazadam poput tih konja. Nije više vidio smisao u trku po cijele dane bez smisla, kao da je odrastao tada.
U tom času je postao drugi konj, počeo je i on trčati i dalje ali služeći svojim gospodarima. Upregnuo je svoju mladost i snagu za dobro. Svi su ga jako zavoljeli, tako da je postao uzor i učitelj mladim konjima. Gotovo nisu mogli bez njega.
Bilo mu je lijepo. Živio je smisleni život mladoga konja, služio gospodarima i svi su ga voljeli.
Najednom, pri jednom trku kroz šumu pri povratku kući naletio je na grabu koju zanesen nije vidio. Slomio je nogu. Kako konji se teško oporavljaju od loma noge, najčešće i ugibaju ili ih gospodar ubije da im prekrati muke i jer nema više koristi od konja. Gospodar je već napunio pušku i opalio. Ali valjda nije mogao pogoditi. Ili nije htio. Ostali članovi obitelji su se skupili i plakali i molili glavu obitelji da ga ne ubije jer da može još puno služiti, makar ovakav hrom. Poslušao ih je. Mazio je i pazio konja, sve mu omogućio, prodao dobar dio imetka samo da se konj oporavi. Cijelo selo je skupljalo za njega. No konj koji je navikao na rad i kojem je sramota ka prošlom životu bila gorivo za novi, nije više imao pravi okidač da krene dalje. Iako je silno to želio. Još nekako, jedna seoska udovica ga je potajice hranila šećerom koji je jako volio iako ga nije smio jesti. Jer debljao se i šanse za oporavak su bile manje. Ipak, konj je vjerovao da može. Ali nikako nije išlo. Jednom tako, nekako kada je već napikavao korak, hramljući, obitelj ga povede na neki sajam. Nadao se da će tamo gdje je volio toliko puta ići nekako od sreće opet biti onaj stari. Ali nije. Opet nije očajavao, nadao se. Tamo je naime došla jedna žena koja mu je htjela pomoći jer je priča o tom silnom konju došla daleko od sela. Bila mu je nekako posebno draga. Odmah su se sprijateljili i družili par dana koliko je trajao sajam. Pri kraju sajma, vozeći se na istim kolima doživjeli su sudar s kamionom. Iako je konj bio kriv što se previše meškoljio a žena bila povrijeđena, konj se žalio da ga njegova rana još više boli i nije se htio više družiti s tom ženom. Uto je došao vatrogasac koji je primjetio o čemu se radi ali konj je i na njega zarežao i potjerao ga. Bilo je i ljudi koji su govorili konju da je skrivio nesreću ali nije se obazirao. Imao je dovoljno ljudi koji su mu se na temelju stare slave divili i svjedočili za njega iako nisu bili na mjestu nesreće. Žena čak i nije htjela biti u kolima jer je primjetila da se konj previše vezao za nju ali mu je popustila na njegovo inzistiranje. Sve to ju je jako pogodilo i otišla je zauvijek. Konj se vratio kući, staroj ženi koja ga i još uvijek potajice hrani šećerom makar sada ljudi to vide i odobravaju, jer on je pravi konj. Konj bi možda se i oporavio da ima onaj stari dišpet planinskog konja koji je uspio dok su ga kudili. Ali sada dok mu svi umjesto lijeka daju šećer, on, jadan, ne vidi put koji ga je nekada odveo. Put gdje je bježao svima kao pravi mangupski konj. Put gdje je jedina topla riječ bila dok je u suton razgovarao sa zalazečim suncem. Sada uživa u mnogim toplim ali ispraznim riječima ljudi ali se ništa ne popravlja. Šta je sa onom ženom bilo, ne zna se. Kažu neki da je sama otišla povrijeđena, neki da ju je još šutnuo u provaliju, tko zna, nije više ona bitna...on je sam sebi dovoljan sa divljenjem starih ljudi i ženom sa šećerom. Mladi konji ga čekaju ali on ne dolazi. Očekuju čudo, nesvjesni da se treba dogoditi čudo iz mladih dana kada je postao pravi konj kroz teškoće i neodobravanje a ne kao sada jer od šećera nitko nije došao do zvijezda nego preko trnja.
- 16:18 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
