|
Imam prijatelja koji je imao osobu. Ona mu nije bila djevojka, niti životna partnerica, no svi su elementi bili dostatni da netko, neki nepristrani promatrač, može zaključiti da su zaista zajedno bez didaskalija, fusnote i uvjetima za korištenje. Ona, doduše, jest imala tu jednu osobu koju je smatrala muškarcem, životnim partnerom, sa svim dostatnim elementima, daleko u primorskom nekom gradu gdje je more muljevito i vjetrovi okrutni. Tamošnji je frajer njen dugi suputnik još od, ne znam sada ulazim u nagađanje, i pola će teksta ostati u toj domeni vrlo uz dosta vjerojatno, ispričaj me ako fulam, mada nećemo ni ti ni ja znati da jesam. Ne volim postavljati stvari jednostavno jer malo što u životu jest, pa dopusti da zakompliciram, jer takav im je bio i odnos – njen sa mojim prijateljem, njen sa svojim muškarcem u muljevitom uvalnom primorskom gradu. Sa mojim prijateljem – to je bio odnos uz rezervu, sa figom, ili dvije, ili tri, u džepovima, ali iskrene fige, ne želim da ispadne da išta ti krijem – fer! Fer je ključna riječ, koncept, pristup, fer, mada ništa zapravo nije, cijeli odnos nije fer, on te voli, on je zaljubljen, ti se bremzaš, kočiš, prašinom iz peta. Ali smo fer, generalno i naočigled fer, jer ne želim da ispadne da išta ti krijem, ovu težinu ne nosim nego vućem, ne mnogu te voljeti jer ne mogu pustiti njega. Razmeš me? Pratiš? Kada bi bio od simplificiranja, ima tipa kojeg ne želi razrezati, no ne želi zapravo ni biti tamo, dušom i tijelom i vaginom u muljevitom primorskom gradu. Tu sam se ja nekako uključio i rekao, prijatelju, ne njoj, nakon toliko zavlačenja, barem je mogla spavati sa tobom, znaš ono, da imaš dojam da si nešto dobio iz svega toga – i prestani me osuđivati, stojim iza toga, stojim iza toga da je seks dušeni, životni i spiritualni dobitak, nešto nosiš dalje sa sobom. HPV, možda, ali i nešto generalno drugo. Nije pitanja trofeja. Neki dio nečega nosiš sa sobom, nakon seksa. I nemam problem sa time što zvuči prosto surovo materijalno, seks je nešto što nosiš sa sobom, nakon. Stoga mogla je, želivši biti FER, spavati sa njime, kako bi on taj dobitak ostvario, barem takav, i pazi koliko riječi koristim samo da ti uvjerim misli u koliko nisam grozna osoba koja pičku smatra dobitkom, onda mora da sam vjerodostojan. Moglo je barem biti zaseban paragraf. Nemoj misliti da nisu spavali zajedno, doduše. Jesu. Provodili su noći i noći i potrese i potrese u istom krevetu u centru grada gdje je kod njega provodila vrijeme, i bilo je razno raznih petinga i oralnih situacija ali malo što nakon toga JER – jebiga, ne mogu, nemam počišćene odnose, ne znam što osjećam, ne bi bila fer, ne bi bila fer prema njemu, nisam fer prema tebi, sve je nekako čišće kada je na stolu, mada kada sve staviš na stol nikad to zapravo nije sve, iskrenost je nova laž, sve što kažeš nije sve što kažeš, da ti iskreno kažem ne bi rekla ti ništa, ne mogu biti sa tobom, skroz na skroz, jer nisam fer, ne prema njemu, ne prema tebi. Možeš, vjerujem, između bijelog fonta namirisati da zamjeram ovoj djevojci to što se ne da u potpunosti, jer ne vjerujem u njene čiste namjere, već da joj paše, paše joj pažnja, paše joj zaleđe, paše joj ni vrit ni mimo, sve to znam, jer ju svi prepoznajemo u sebi, jer smo svi tamo bili, jer zapravo zamjeram sebi, jer nije mi daleko zamisliti postupati isto, nisam skroz tu, nisam skroz tamo, ali vidi, ej, sve sam ti rekla, sve je na stolu pa mi ne možeš ništa, ne razumiješ me, ali nejdi, nejdi sada kada je lijepo. A lijepo je. Ali kada plešemo, staješ mi na izlaz. Izlazi su lijepi. Nisam sigurna ni u što osim u izlaze. Sve što treba prekinuti, prekinuti će. Stoga su obustavili taj polu odnos, i moj je prijatelj nešto sretniji danas, no trebalo mu je. Trebalo mu je da nađe svoj izlaz, jer taj svoj nikada nije spremao u pozadini, nikada nije kopao ispod parketa, a važno ga je imati. Puno je patio taj moj frend, i žao mi je, kužiš me sada, kužiš, što nije odmah rekao, odmah zbrisao, kada mu nije htjela dati pičke. Kužiš da je jednostavnije nego što može biti. Nije to neka pouka, idi ako ne da, ali zapravo, zapravo je – idi ako ne da. Zamaskirali smo taj koncept u groznu neku boju malograđanštine i barbarizma, smak romantike i taktilnosti, nećeš valjda, nisi takva osoba, ali zapravo da – izgovori to samnom, najjednostavnije stvari imaju tendenciju biti točne – ako ne da ja idem. Mogu li stvari toliko banalne imati toliku istinu? Moram li zakomplicirati? Okej. Napravi nam uslugu, i sebi i tebi i svima koji će naučiti od tebe, jer everybody's gotta learn sometime, ako postoji netko drugi, onda to nisi ti. Ako postoji ali, ne ide u tvoju korist, a ako ne ide u tvoju korist nemaš nikakve koristi od toga. Ili te želi ili ne želi. Ako ne želiš, ako ti ne paše biti u toj zoni između crne i bijele, idi, bježi, take the money and run. Ako ti ne da pičke, nešto ne valja. Ne može biti jednostavnije, tetoviraj si to negdje, ako ti ne da idi. Osim ako, ono, kaže „molim te pričekaj”. Jer to nikada nije karta koja na stolu nije. Ono što na stolu nije je „ne bojim te se.”  |
| < | siječanj, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
