|
Imam mrežu na prozorima dnevne sobe. Spavaća je, zapravo, također. U njoj provodim najviše vremena. Dva su prozora ljeti konstantno otvorena, da pusti vjetar koji nikad ne zapuše u i kroz ustajali zrak koji uvijek miriše na stari namještaj. Mrežu sam instalirao prošlo ljeto, negdje u lipnju, taman kada je prvi komarac zazujao oko glave mi. Ubio sam ga. Mislim da sam ga ubio. Idući su dan mreže bile na prozorima. Mislio sam ih skinuti preko zime. Nisam. U zadnje vrijeme, dominantna misao u prolaznim mi misaonim cirkulacijama, bila je pitati se koliki je broj komaraca kojima su te mreže frustrirano spriječile ulazak. Da mi je neki counter, brojač, statistika iznad svakog prozora. U tih godinu dana, vidio sam samo jednog kako lebdi sa druge strane, emanirajući neku „dobra fora, al znam gdje živiš” energiju, ali mogu zamisliti da je broj u tisućama. Zvuči li to kao moguć neki broj? Dva ljeta, šest toplih, pogodnih mjeseci, soma komaraca? Soma komaraca? Ne, ajmo manje, ajmo par stotina. I to je puno. To je užasno, užasno puno. Češće od toga, razmišljam o neznanim statistikama naših života koje nikada nećemo dobiti crno na bijelo. Ne sudi mi, znam da je nastrano, ali znaš da se pitam koliko puta si se seksala, sa koliko si ljudi spavao, koliko oralno, koliko orgazama? Razmišljam o tome, jer nikada nećemo znati. Nećeš nikada znati koliko orgazama ti je prošlo kroz tijelo. Hoćeš ovako – evo ti ovako – imam trideset i tri i pola godine. Masturbiram, više manje, svaki dan. Za one sam nemasturbatorne dane kompenzirao većom masturbatornom aktivnošću drugim danima. Kao i mnogi dječaci, otkrio sam masturbaciju oko pete godine. So, par grubih kalkulacija kasnije, dvadeset i osam puta tristo šezdeset i pet, svršio sam, okvirno, barem, pazi, barem – deset tisuća dvjesto dvadeset puta. Ali nikada neću znati točno. Ta brojka mi baš nikada neće biti data. Ako orgazam traje tri sekunde, i ako pomnožim to sa gornjom brojkom, u životu sam do sad proveo trideset tisuća, šesto šezdeset sekundi svršavajući. To je petsto jedanaest minuta. To je osam i po sati. Osam i po sati kontinuiranog orgazma, bačeno zajedno na hrpu. Čini mi se to kao beskrajno malo. Samo osam, divnih, divljnih, mokrih sati. I po. Neki sam dan u kasne neke sate kojima sam rijetko budan nabasjao na printer na sred ceste. Netko ga je ostavio na mnogo vidljivo mjesto pored nogostupa na travi, daleko od kontenjera. Htio je, taj netko, bivši mu vlasnik, da ga netko drugi, printer, uzme, odnese. Pitam se je li i dalje bio u radnim stanjima i mogućnostima. Samo par koraka kasnije, zalijepljeno na haustor, bila je osmrtnica. Dugo nisam vidio starijeg gospodina susjeda, ćelave glave, gustih crnih obrva, koji je neodoljivo ličio, energijom i likom, na Miroslava Krležu. Nisam, zapravo, dugo razmišljao o njemu, kako potres pandemija poplava zapostavlja generalna zapažanja. Zadnji sam ga put vidio kako se svađa sa, zamišljam, suprugom, negdje, rekao bih, početkom godine možda, ispred vratiju stana u kojem sada živi jedna manje osoba. Sada, kada razmislim, bilo bi mi očigledno da je početkom opasnog mu virusa preselio na neko manje napućeno mjesto. No, nije umro od virusa. Umro je od žući. Znam to, jer mi je druga susjeda koja me ne voli jer stalno imam slušalice na ušima, rekla tako posežući za neku namirnicu u konzumu kada sam joj preko maske uputio taj upit. I sjetio sam se, u danima prije potresa poplave pandemije, starog gospodina susjeda, noseći tešku, punu vreću krompira iz špara prema stanu nam. Sjećam se da je bio vedar neki dan, da se nisam žurio baš nigdje. Sjećam se da sam stao, prepoznavši ga, i pitao želi li da mu odnesem krompire do haustora, kako sam bio na biciklu naletivši na njega, pa da ih tamo preuzme do stana. Pristao je. Vidio sam da mu nisu najlakši. Odbio je prvi, pristao na treći podražaj, susjed fakat nije problem, mada se dalo vidjeti da bi najradije da ga cijelog preko guvernala dopentram do stana ako bih mogao. Nisam znao kako se zove dok mu nisam vidio ime na tom groznom jebenom papiru. Nizao se popis ožalošćenih koje također nikada neću znati. Hoćeš iskreno – reći ću ti, evo, u životu mi je baš divno seksati se, volio bih to raditi češće. Zamisli sreće, da seksam se sa ljubavlju. Zamisli ljubav, da volim debelim nekim statistikama. Manje sam puta rekao volim te nego svršio. Možda oko tristotinjak puta. To je negdje par minuta.  |
| < | rujan, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
