Uvijek pišem na rođendan. Najčešće je to iskren, topao, osobni tekst, ne sakriven nikakvim figurama imaginacije. Nikakvi sofizmi, mada možda pokoji zaigrani zavrt prstima, samo riječi što ih ostavljam, iskrene. Stoga, iskreno. Imam trideset i dvije godine, danas. Na deveti dvanaesti, što uvijek dođe, pa je i ovoga puta. A kao prošloga puta tako i ovoga puta, negdje u danu sumiram sumu protekle godine, i zahvalim se nebesima na svemu poklonjenom. Možda bih to trebao nakon svakoga dana. Mogao bih ovdje nabrajati sve na čemu sam zahvalan, ali neka zahvalnosti ostanu u meni, suptilnije negdje. Stoga iskreno, samo hvala. Hvala svemu. Nikada nisam bio sreniji, no sad. A ako jesam, tek sada sam ju spreman prepoznati. Hvala. :) |