19.12.2012., srijeda


The Post that wasn't there.
Napisao sam odličan post ali sam ga izbrisao. Možda zato što je moja bazična nesigurnost kompletno preuzela dominantnu ulogu, pa čak i u mom umu. Možda zato što nisam siguran zašto to pišem, i što bi to prouzročilo u vama. Možda mi je samo neugodno pisati o masturbaciji. I još pritom ne mojoj vlastitoj. Ali bio je to divan post. Pun iskrene, tople, prijateljske napaljenosti. I sada ga više nema. Nisam siguran bi li ga mogao reproducirati da sam i htio, što ne želim. Bilo je par dobrih rečenica gore. I poanta nije bila previše loša. I sada ga nema, i sve što je ostalo je ovaj prazni papir, mada digitalni, sa svim potencijalnim riječima sverastuće mi elokvencije da mi prave društvo.

Ugledao psa neki dan, i bio je to najslađi pas kojega sam ikada ugledao. Bio je neka preslatka mješavina neke dvije zasebno preslatke pasmine, i gledao me tim tipičnim neodoljivim psećim pogledom, i radio je ono što psi rade kada te gledaju pa tiltaju glavu nadesno, i mahao repom i totalno se htio maziti i sve, i meni je prošlo kroz glavu, nemoj, prevrtljiv je, totalno glumi, zajebat će te, zabit će te u leđa čim se okreneš. Valjda govori puno o društvo kojega čuvam. Ili o strahu od prevrtljivih ljudi sa kolekcijom noževa, i je bi ga skupljali su ih godinama što će sad sa njima. Nasmješio sam se na vlastiti instiknt, i prepisao događaj prvoj mi fori za onaj stand up kojega bi možda jedan dan radio.
Mazio sam pesa kasnije. Zaboravio sam kako se zove. Njegova je vlasnica usamljena djevojka koja je ušla u birtiju sa psom popiti čaj. I onda je, zamišljam, otišla natrag doma. Njen je pes, ako joj je vjerovati na riječ, od sorte koji se sam briše kada dođe u stan, prvo ode u kadu pa pričeka da mu opereš šape, zatim skoči na ručnik i čekda da ih obrišeš, i dok mi je to pričala debatirao sam jesam li ja bezobrzan što joj pripisujem usamljenost ili ju samo dobro prepoznajem.

Gledao sam film neki dan u kojem je protagonist bio baš odvratan prema svojoj djevojci. Varao je, zanemarivao i planirao prekid. Djevojka je bila preslatka i radila neke facice i torte i totalno ne zaslužila tog kretena, no podsjećala me na moju bivšu pa nisam simpatizirao ni najamanje. Neka ju vara.






- 23:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>