
|
Danas je loš dan. Siguran sam da je. Ili nije, nego smo mi loši u njemu. Kao piva na gemišt, mlijeko na paradajz, slatko na slano. Mi, loš začin, kao taj šećer na kraju slanog dana, plutamo u kiselini želudca vremena, i na putu smo vani. Ovaj dan će oko 23:57 izbacit nas iz sebe, i primiti će nas drugi dan, nedjelja; dan koji je simbol kraja zabave i početka mamurluka, te za one religiozne, dizanje za misu. Hoće li nas taj dan prihvatiti ili ne je na njemu, nadam se da je i on sladak, pa da se nećemo posvađati. Slatki dani. To su oni u kojima radimo slatke stvari. Slatke stvari vuku na seks i perverzije, a u nedjelju za ove religiozne perverzije nisu dopuštene, jer nakon toga dobe osjećaj grižnje savjesti, to je onaj koji nam je urođen da nam pokvare svako lako postignuto zadovoljstvo. Seks je dobar, perverzije su dobre, sve u svojim granicama. Savjest nema takve granice, ona je jednostavno među nama, dok se opet ne napalimo i napadnemo prvu stvar koja nam se svidi. Dobri dani nemaju grižnju savjest, ili nemaju perverzije, što je šteta jer bi bilo bolje da nas muči savjest oko izbjegavanja perverzija. Na kraju dana, tog slanog koji je danas, mi ljuti i umorni hodamo okolo u nervozi, i onda nas lupi inspiracija. Neki jače pizde na druge, neki rade bolje perverzije. Ja sam napisao pjesmu i zagrlio priču te imam nešto lijepo. Znači li to da je danas bio dobar dan? Slatki dan, a mi smo sol? Isprike danu, zbilja si lijep bezobzira na nas koji te kvare. |