
Dva koncerta u tjedan dana. Reklo bi se da mi je napokon krenulo u tom smjeru, i to je dobro. Sve stvari dobre u ovom periodu u kojem trenutno bdijem su dobre. Kao mnoge dobre stvari, i ova će nestati ako je ne držim dovoljno čvrsto. Svirati je vrlo lijepo, pa čak i burek se natječe za kvalitetu. Istina je doduše da sam tužan. Neke stvari su manje dobre a više loše i to je loše, noi kao što kaže divna li osoba jedna: «kad si na dnu, lako se odgurneš gore». Ja nisam na dnu. Ja još uvijek plutam u tom mulju ispod svijetle vode koja me podsmjehuje odozgora sa svim ti ribama koje slobodno plivaju bez straha da će i netko upecati, ili nedaj bože, da će ući u mrežu. Situacije su takve kakve jesu, nije li to depresivno. I u te dvije gaže nisam ništa ljubio. Čudno kako mi je to ponekad još uvijek prerekvizitet dobre zabave. Da, želim ljubiti. I ponekad mrzim simboličnu važnost poljubca jer kvari sam čin ljubljena kao nešto što je lijepo i harmonično. Ali ipak, mi ljudi smo biljke, stavljeni ovdje odvojeni od svojeg korjena, šećemo svijetom i tražimo vodu i hranu i da nas netko mazi. Strašno je to što nema te osobe za maziti se sa damn it! Ali kako urlam na jednoj svojoj pjesmi, na koncertu u Varaždinu prije tjedan dana, «misliš da je fer?» i odma se sjetim prijatelja koji je na to rekao «ne, već je ekonomski faks».Ali, svtari se događaju. Evo, moj blog je postao prvi blog koji se poševio. Jučer sam u Vrbovcu odbio burek. Probao sam marihuanu i zgadila mi se. Sve ono što bi trebao biti, pijanac, junkie, bahat, snob, idiot, veseli; nisam. I ovaj blog ostaje jedino što veže sadašnjeg mene sa prošlim mene, i nakon onog pubertetskog posta prošli put ovo je kompromis samom sebi da takvih postova više neće biti. Kao i sa bendovima, ideje mi vribe glavom (vribe, još uvijek mi se sviđa ta riječ), i postovi sa barem malo života (one bolje strane) stoje u redu. U međuvremenu, ajd. |