07.09.2005., srijeda


Phihosomatika vertika
Fali mi biti klinac. Onaj neizbježni osjećaj slobode. Ono kad se probudiš i kad jednostavno ne misliš o što moraš raditi taj dan, jer već znaš. Skafander na sebe, sanjke u ruke i idem van mama! Vani svi klinci kao ti, guraju se po brijegu svojim sanjkama i ne razmišljaju o brigama, kao i ti. Ili kad je toplo, i kada se pentra po brijegovoma i kopa po blatu. Nakon igre vratiti se doma sa osmjehom dok te na stolu čeka ručak, sav pun i sa desertom. Zamažeš se hranom i nova majica više nije nova. Opet ideš van, igraš se do mraka, moraš doma, i čeka ti sutrašnji dan. Toliki novi svijet igračaka, viđenja, trka. Slobodan si. Jebeno slobodan. I jedini zakon je mama i tata, sve ostalo je nevažno. Ne kršiš obećanja. Ne trgaš osjećaje. Nema mobitela, brojeva, padneš na pod, obrišeš ruke.

Koji dio nas zbilja želi odrasti? Kada se to zbilja dogodi? Školom? Odgovornostima? I zašto?

Postaneš odrastao e! Što je to lopta? Što je to trka? A to je ono na televiziji što drugi ljudi delaju. Eh. Jebem li mu njet fer kako sve mora ići negdje. Sve ima neki svoju put. JOK! Ne dajem se! Lancem se vežem za stup i nejdem! Idem biti retard! Briga me za društvo, idem pišat nasred trga, bez da me boli piša za ljude! Idem gledati ljude, onako dugo, bez da mi bude neugodno. Idem okolo skakat ko budala i smješit se kad padnem. Idem bit jebeno nekreativan sa bacanjem stvari u zrak. Idem spavat gdje god ima deke!

Jednom davno, pak, u zemlji koja nije bila poput ove, a i nikad neće biti, stvari također nisu bile ovakve. Nisu bile iste boje, pa sve ono plavo postalo je zlatno, i obrnuto. U tom svijetu, dalekom od ovoga, naopačke je sve išlo, i bez imalo problema pošto nije bilo novčanika da vam padnu iz đepova kao kad ste na roller coasteru pa kad se vrtite naopačke hiljadu i jedan put. Mnogi psiholozi i fizičari, koji se ne slažu baš pretjerano u stvarima, ovaj put bi skupili glave i klimali ih zajedno kada bi se spomenulo kako je vrtoglavica psihosomatičan poremećaj, i da je to zbilja loše. Pošto vam se toliko vrti u glavi, dolazi do problema kada vam se zbilja vrti U glavi. Stvari se pobrkaju, sve ode nekamo i ništa više nije kakvo treba. Niste sigurno primjetili kako kada vam se vrti, i kada pokušavate vratiti ravnotežu vrtjeći rukom da primite nešto, proizvodite jedan vrlo debilan zvuk? «ooooaaaaooooaoaooo»? Nitko sigurno nije probao progovoriti svoje ime kada mu se vrti! Jer kada bi to pokušao, prevario bi CIA-jine i FBI-jine tajne planove da se to ne otkrije, i saznao da bi svoje ime rekao na vrlo zbrkani način. Tako kada bi se, primjerice, zvali Marko, u vrtoglavnom stanju rekli bi Armok. Kada bi se zvali Nives, rekli bi Hives i počeli pjevat nešto na švedskom ili odkud su god. Kada bi se zvali Dejan, rekli bi Lulek, za Mario – Hepatitis, a za Dubravka – Ernest.
Štoviše, mnogi smatraju da u tom stanju mozak zaboravi da je pod kontrkolom nadgležnih viših sila poput vremena i smisla, i tada prekrši pravilo o šutnji. Tada bi se ljudima otkrilo gdje su zapravo, kako stvari stoje, kada će umrijeti i što je to zapravo bog. To se višim silama nikako nebi svijdelo, ali zbog greške u konstrukciji ljudskog mozga, za vrijeme olake vrtoglavice ljudi dobivaju informacije van sfere koju mozak smije širiti. Zato kada vam se zavrti u glavi i kada zbog nekog čudnog pojma odlučite manifestirati vatrenu kuglu od nekud, nemojte odustati i probajte to napraviti do kraja.
Ima i glasina da se u vrtoglavici može primiti tuđa misao. Mnogi su se pokušavali zavrtjeti pri sudarima sa djevojkama da bi dobili misao što one misle o njima i kako nastaviti noć. Međutim djevojke nisu nikako mogli objasniti zašto su se njihove pratnje usred romantićne večere počeli vrtjeti oko stola i jedinu misao koju su muški dobili od djevojke bila je «ovaj lik nije normalan». Nebi li ipak odustali, dali su si na mudrovanje kako će maskirati pokušaj vrtenja bez da ljudi pomisle da su ludi, i tako je, bez suvišnog objašnjenja, nastao akrobatski rock and roll, i kao moderniji ples, brake dancing. Stoga klonite se ljudi u onom prolazu na trgu jer su zbilja tamo zato da saznaju gdje živite i koja vam je najdraža čokolada.

Djeca pak, nemoraju prolaziti kroz te načine saznanja da je njihov svijet zapravo jedna šarena kugla gdje se sve događa na vrlo smješan pogled i da je sve ono njih sagrađeno od slatkiša, jer oni to već znaju. I kada se vrte na vrtuljku, oni to rade samo radi dobre stare zabave

- 12:24 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>