Postoje ljudi koji vole pričati. Bezobzira ne temu. I ti ljudi kadli tad dođu u raspoloženje tj. do mišljenja da su njihove misli, u biti, svete. Ne svete na naćin «ja sam bog i posvetih si riječi» nego svete kao provjerene, točne i savršene. Kod tih ljudi navika njihovog konstantnog pričanja povuče sa sobom jedan gard koji se više manje sastoji od dijelova obrambenog mehanizma, tj. «koji ti kurac znaš bolje od mene?», jer ako konstantno pričaju, mora da znaju o čemu! I pošto im netko svako malo testira taj obrambeni mehanizam, njima se stvara i osječaj da zanju više od tih koji ih ispitaju tj. «ma što ti znaš bolje od mene?», i tada dobe osječaj da su pametni i mudri. U tom stanju Zena i unutarnjeg mira, kojeg oni vjeruju da posjeduju, njihov svijet se zbilja promjeni i svi postaju gluplji osim onih koji su zbilja pametniji i za koje se nemaju muda bahatiti. No kada ti pametniji nisu u blizini, pljuvanje se započne tj. «koji on kurac zna bolje od mene?». Sada, ponosni na svoj govor niskosvijesnim ovcama da su oni zbilja bogovi, njihov ego je toliko velik da nemogu nikako ni pomisliti da postoje pametniji od njih, i zatim sljede filozofije, autobiografije, blogovi u kojima smatraju da pišu vrhunski, i hod podignute brade velikog ponosa tj. «nitko ne zna bolje od mene!». U tom klimaksu mudrosti oni postaju odgovor na svako pitanje, i tako dolaze do garda da su oni jednostavno savršeni tj «jebo me pas, ja sam pametan.» i ljubomorni su na sve.I kako tim ljudima objasniti da se maknu sa jebenih vrata kad pokušavam izaći iz tramvaja?! |
| < | svibanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
