nedjelja, 10.09.2017. u 07:09
B2
Neki dan odvedem kćerkicu u Optiku jer je uništila naočale. Čekamo, kako bi kćerkica rekla, doktora zajedno s još jednom babom. Ona nju nešto pita na njemački, a kćerkica nakon 3 mjeseca Hrvatske zaboravila da postoji Njemačka, a kamoli njemački jezik. I sada ja pitam kćerkicu na hrvatski, a mene baba opere da smo u Njemačkoj i da trebamo pričati njemački. Većinom su me prali doktori jer nisu sigurni u svoj engleski odnosno ne smiju u ime određene institucije govoriti išta osim njemačkog, ali kod ove babe nisam imala nikakav ugovoreni termin. Rekla sam joj da u jaslicama uči njemački, a doma hrvatski i uostalom, od mene ne može ništa naučiti ispravno. (Pogledajte samo ovu zadnju rečenicu - prepuna inverzija, sve na krivom mjestu.) Na sreću, dobila je dovoljno brzo svoje naočale da bih zaista i pokazala koliko netočno pričam.
Otkako smo se vratili, kiša i sunce su kao energični hrvači. Tuku se i naizmjenično pobjeđuju. Ujutro krenem s biciklom u jaslice po suncu, vratim se mokra. Krenem u teretanu po suncu, stanem na pola puta jer shvatim da je kiša počela a ja nemam apsolutno nikakvu biciklističku opremu za kišu. Za utjehu sam pojela 2 pereca.
Je l' da je malo tužno što u Njemačkoj pazim na prehranu i idem tu i tamo u teretanu samo da bih na otoku mogla 3 mjeseca jesti burek?
Kad smo već kod Njemačke... upisah školicu. B2. 25.9. počinju moje nove pustolovine. Za sve one koji su prvi put ovdje i nemaju pojma o čemu pričam - linkovi na desno bi možda mogli pomoći.
