srijeda, 30.08.2017. u 07:55
Zadnje jutro na otoku part II
Za nekog ko nije top bloger, ja sam često na naslovnici. :) :) :)
Di smo stali? Aha... smjer: burek*.
Prodavačica bureka kaže da mi se razlije osmijeh od jednog do drugog kraja pijace kada dođem kupiti burek. Eto što 9 mjeseci apstinencije od bureka radi. U Münchenu još nisam pronašla burek po mom guštu. Čak ni u hrvatskog Mlinara. Prvo i osnovno mora biti svježi. Kad kažem svježi onda mislim: upravo izašao iz peći. Drugo, treba biti masan. OK, ne mora kapati niz bradu, ali mora se brada zauliti. Kako je jedna cura rekla: kad je škartoc/škarnicl/papirnata vrećica proziran - to je pravi burek. Treće, ne smije biti ni previše ni premalo sira. Četvrto, hrskava kora. Kora mora imati barem 2 sloja koji su hrskavi. Ono kao deblja verzija čipsa hrskavi. Peto, iako sam se udebljala na otoku (uzalud teretana i muke po zdravijoj prehrani) i dalje stojim da burek ipak ne smije biti mali. Ono tipa da nakon njega ostaneš gladan. Šesto, što je burek ako ga se ne jede u društvu s prijateljima. Jesti burek na kavi s prijateljima i smijati se dok su ti komadića sira među zubima - nema ništa slađe. OK, možda ako istovremeno je između 25 i 28 stupnjeva. :)
Sad vi meni recite koji je burek za vas - savršen? :)
Nije ni čudo da mi je bilo teško otići. Em svaki dan burek, em poznata lica koja viđaš u isto vrijeme na istim mjestima. Kao npr. mog tatu koji točno zna kada stiže svježi kruh od domaćih pekara i koji doma nosi topli kruh. Nema ništa "domaćije" od mirisa vrućeg kruha.
Dok sam kupovala burek, shvatila sam da nisam uzela dovoljno novaca za kavu. "Ajme koliko je ono bijela kava, ne znam hoću li imati za burek i za kavu". Iza mene glas: "12 kuna, ali nema veze ako nemaš - riješit ćemo." Okrenem se, a iza draga konobarica iz mog omiljenog kafića. Znaš da si doma. Neko ti vjeruje da ćeš donijeti novce ili da je ta kava riješena. I to je također Doma.
Zadnji dan se nisam išla kupati u moru. Bilo me strah da neću nikad htjeti izaći i da će me morati prisilno vaditi, ali na žalost, u Dalmaciji ima već previše posla s hrabrim turistima u japankama i s ljubiteljima vatre, da bi se bakćali sa mnom.
*da, ogriješila sam dušu i nazvala "pitu sa sirom" - burekom. :)
