nedjelja, 16.04.2017. u 20:43
Zumba pa ja
5. 4. 2017.
Danas sam trebala ići na prvi trening Zumbe. Zašto nisam? Da se izrazim vrlo tajnovito, a opet će svi, barem u našoj kulturi znati na što mislim:
Dobila sam stvari. Iz one stvari imam stvari. :) Kako nas cijeli život uče da nešto tako prirodno poput menstruacije/vagine se treba prikrivati s riječju "stvari".
Sad kad svi znamo što je posrijedi (stvari), možemo opušteno dalje.
Jučer se mužić vratio iz Hrvatske i donio svega lipoga. Tako sam jutrošnju Zumbu zamijenila sa sendvičem (naravno, bijeli kruh - što drugo), kiflicama muževljeve babe (cijeli tupperware) i Bajaderom (to sam više napravila zbog čina dobrote - da provjerim ima li crva što se znalo desiti - pa čisto da se drugima ne zgadi, ja sam se žrtvovala). I tako puna šećera i ugljikohidrata, zaspala sam na kauču.
Dan će vjerojatno biti na relaciji kauč - stol.
Jučer, nakon teretane, a prije odlaska u vrtić, sjela sam u svoj omiljeni vijetnamski restoran. Kako je ta ekipa gostoljubiva. Tresu se od uzbuđenja kad te vide, kad naručuješ, čak i kad im platiš točan iznos bez manče (ostala sam bez para, što da radim?). Hrana prva liga. Muzika opuštajuća. Čak su mi i punjač dali, jer mi je mob crko a što je čovjek u 2017. bez vječno korištenog mobitela? Čak im je i špina u zahodu nekakva zen špina.
16. 4. 2017.
Od tada do sada otišla sam na jednu Zumbu, ali samo na 15 minuta jer je zvao vrtić da je kćerkica dobila konjuktivitis i da je pokupim. Ali već u tih 15 minuta sam mogla skužiti da mi Zumba nije toliko intenzivna koliko mi je zbunjujuća i koliko sam ja nekoordinirana. Trenerica daje neke znakove koje uopće ne kužim i osjećam se kao da sam na nekom hiperaktivnom tečaju znakovnog jezika. Pokreti (ili ples ili kako se to već zove) se izmjenjuju svake 4 sekunde i taman kad donekle uhvatim poantu, krene nešto drugo. A trenerica na povišenom dijelu dvorane - ko da je u ekstazi - nasmijana, puna energije, motivira nas vičući iz dijafragme koja vjerojatno ima svoj vlastiti six-pack. A ja dolje na parketu, u zadnjem redu, ne znam ni di je livo ni desno i smijeh me hvata od muke. Nije ni čudo da se nisam puno umorila kad sam samo cupkala na mjestu i zabijala se u druge ljude (vidi gore: "Ni di je livo ni desno"). Pola sata nakon, gurala sam kolica u smjeru pedijatra i jela sušeni mango zajedno s kćerkicom (kao, kupujem ga zbog nje).
U idućem postu... rezultati B1 ispita iz njemačkog...
