utorak, 29.11.2016. u 20:06
Obična kurvet'na
"Sad ću ja tebi nešto reći. Ona ti je jedna obična kurvet'na.", kaže meni kolegica Hrvatica sa svojim snažnim naglaskom pravo iz Livna.
"Zašto to kažeš?", znatiželjno ću ja pogledavajući prema Rumunjki (44) koja je predmet našeg razgovora.
"Mi idemo pušiti dolje, ja i ovo dvoje mladih (16-godišnji blizanci op.a.) i ona tamo. I počne ona govor'ti kako se j... s nekim Srbinom, kako je imao dobar k... i tako sve pred njima. Kažem joj ja je li blesava tako pred djecom govoriti, a ona ništa, baš nju briga."
I tako teku dani u razredu... Rumunjka svaki put kad pogriješi kaže da mora promijeniti naočale da ništa ne vidi. Kosovar je toliko pretjerao u svom ponašanju da se nastava zaustavila i većina ga je razreda napala da nema respekta prema drugima. Vidiš mu na faci da ne kuži di je problem. Sirijci više vole učiti njemački na ulici nego pratiti nastavu, ali zato svi ostali imamo zastoj u prometu kad treba odgovoriti na pitanja iz domaće zadaće. E kad smo već kod prometa... učili smo neki dan nešto (zaboravila sam što) i kažem ja ponosno: Gibt es Staub am Sendlinger Tor? Naravno, mislila sam na zastoj - Stau (zbog kojeg smo svi kasnili taj dan), a rekla sam "Ima li prašine na Sendlinger Tor-u?"
Ekipa mi još uvijek nije uspila izgovoriti ime. Ili da se pozitivnije izrazim: dobila sam nekih 10ak imena. Ali... ne smijem se žaliti... ja još uvijek svaki put kad pokušavam dozvati kolegu iz Iraka u sebi moram obaviti mantru: "Ne zove se Himen, ne zove se Himen, nemoj ga zazvati Himen." Lik se zove Hemen.
Prezentacija o tipičnom hrvatskom doručku je prošla super. Manje bitno što sam na kraju rekla, a značajno više koliko ste me svi skupa razveselili i nasmijali svojim komentarima (uključujući i moje prijatelje na FB koji su također dali svoj doprinos). I dobro je rekla jedna prijateljica:
"Upravo sam se sjetila da postoji jedna stvar koja transcendentira zavičaje i dijalekte, identična na tanjuru i pijatu, uz vrhnje i parizer: bijeli kruh! Ono što ćeš dobiti, identično, u svakoj pekari i dućanu na teritoriju RH ako tražiš, generički, "obični kruh".
I čajne i sirevi i pekmezi i namazi postoje samo kao načini - mito, praktički - da ti familija utrpa u ralje utrpa kruh. Ne dali bozi da posegneš prema nekoj od delicija sa šarene plate a "bez kruha, pa ostat ćeš gladno"!
Za doručak (i školske užine) ponekad se, osim kao baza mliječnih, mesnih i voćnih (a zapravo šećernih) prerađevina, pojavi i u nekoj drugoj inkarnaciji, poput buhtle, ili "lisnatog" ("lisnato" je tek pojam hrvatsva sam za sebe, baš kao i oni školski slanci preliveni onom slanom žvakom!). Mislim da možemo zaključiti da je "tipični" hrvatski doručak u svakom slučaju 90% bijelo brašno u nekom spužvastom obliku, plus 10% "nečega" da kruh bude zanimljiviji. Ništa nije hrvatskije od pekare!"
