nedjelja, 23.10.2016. u 23:23
Karma iz a bič iliti Der Duft 2
Danas sam prvi put testirala može li stvarno zapaljena šibica istjerati (sve) mirise iz WC-a.
Izgleda da može.
Istjera sve mirise, utjera miris zagoretine. Ali ne možeš imati sve. Kamo sreće da je meni taj miris super. Ovaj od šibice, da se razumijemo.
Nakon što sam u prošlom postu iskomentirala jadnu babu u podzemnoj, iz svemira mi je doletio bumerang.
Nedjelja navečer. Jedva čekam da kćerkica ode leći kako bih se malo opustila. U zadnje vrijeme ima foru da se ne želi presvlačiti i samo trči po stanu i umire od smijeha, pogotovo kad vidi naša izmoždena lica i ruke koje je pokušavaju dohvatiti.
I tako sam je večeras, umorna kakva inače jesam već od popodnevnih sati, krenula presvući za spavanje.
Skinem majicu, pobjegne. Dovučem je nazad, skinem hlače. Pobjegne. Trči ko Jerry od Toma - vragolanski se smješka i spretno bježi.
Dovučem je nazad, skinem pelenu - pobjegne.
Već preumorna da letim po 101. put, polako krenem prema njoj. Ona se smije stojeći na drugom kraju dnevnog boravka, priljubljena uz balkonska vrata. Točno takav smješak ne vidim često, ali mi djeluje sumnjivo. Ne miče se (s obzirom na njen karakter, to je već dovoljan alarm!), ali se smješka. Čudim se kako već nije porazbacala sve u dnevnom boravku onako gologuza.
Krenem prema njoj, a na dnu balkonskih vrata, vidim nešto smeđe. A mamicu ti tvoju! Posrala se na balkonska vrata, na lajsnu od parketa, a kako je lajsna mrvicu odvojena od balkonskih vrata, tako je upalo i između. Di je baš danas moralo biti meko.
Uhvatim se za glavu i viknem "ajme", a ona umire od smijeha i svoj šit-art uljepša dodatnim pišanjem.
Uspjela sam je zgrabiti dok je mirno stajala u svom vlastitom bazenu. Noseći je do sobe nadala sam se da nema repeta.
Ona je zaspala ko mali anđeo (Posranđeo, da preciziram vrstu anđelu), a mi smo ostali čistiti.
Nijedna šibica nije pomogla.
(Rijetko kada stavljam slike na blog - čista lijenost, ali ovajput je to dobra stvar.)
