petak, 14.10.2016. u 22:34
Snail mail
Ovo ljeto pročitala sam svoj dnevnik iz 7. razreda. Na prvoj stranici sam se predstavila imenom i prezimenom. Tu se ništa nije promijenilo. Navela sam kako su mi hobiji skupljanje markica, čitanje poezije i pisanje pisama. (Znam, ono, totalni adrenalin!) Ni tu se ništa nije promijenilo, niti nakon 22 godine.
Večeras sam izašla na susret s nekolicom nepoznatih osoba, okupljenih oko istog hobija: pisanje pisama. Slučajno sam pronašla event na Fejsu i odlučila otići. Prilika da se vježba njemački. Prilika da se upoznaju novi ljudi. Prilika da pobjegnem iz stana (ovo zadnje je jedino važno zapravo).
Uzela sam biciklu iz garaže i sjetila se da nisam stavila svjetla. Zašto ne držim svjetla na bicikli? Zato što imamo kleptomana u zgradi. Naime, kad smo se uselili (prije točno godinu dana, minus 2 tjedna) vlasnik stana nam je rekao da su bicikle sigurne u garaži, ali ne i sitne stvari na njima, jer u zgradi živi gospodin koji ih voli krasti.
U košaru sam stavila platnentu torbu s materijalima za izradu kuverti i pisanje pisama i s obzirom na količinu - torba je prekrila i svjetlo i moj nos i jedva sam vozila do podzemne. Ne znam zašto, ali sam samu sebe podsjetila na Bob Rock-a.
Kako mi je u-bahn pobjegao ispred nosa, iskoristila sam vrijeme da kupim kartu i odem u wc (znam, malo prije sam bila doma - ali puno pijem vode, kunem se!). U WC-u poplava i neotklonjen sadržaj u školjki. Htjela sam slikati - čisto da vam dođe muka kao što je došla i meni, ali od smrada nisam znala gdje mi je mobitel i nisam imala dovoljno dobar razlog da se unutra zadržim više od 5 sekundi.
Po izlasku sam susrela dečka s blještavo-bijelim patikama, onako kao iz dućana. Od dosade počela sam razmišljati kakve bi patike bile da je on ušao u taj wc.
Čim sam izašla iz podzemne, zamirisala je prohladna, ali živa minhenska večer. Hodala sam s tom hrpetinom stvari i tražila mačke. Mačke? Da. Mačke. Kafić u kojem smo se trebali susresti je toliko cat-friendly da je njih unutra više nego ljudi. Lijeno se šeću, leže po šanku, a svaka sliči na Grumpy Cat.
Ekipica je bila vrlo zanimljiva. Organizatorica susreta, mlada Filipinka (mislim da ulazim u godine kad mi je sve "mlado") došla je u Njemačku kako bi studirala socijalnu antropologiju, ali da bi to učinila, mora naučiti jezik. Do tada, mora preživjeti u najskupljem gradu u Njemačkoj. Tako radi 2 posla i volontira na 2 mjesta. To je jedna od onih ljudi koji zrače pozitivnom energijom čak i u svojoj introvertnoj prirodi. Za stolom je sjedio i Njemac koji je svoj dolazak predstavio sa: "Moja cura je trebala doći, ali nije uspjela, pa je mene poslala." I on i ona su tu na doktoratu (tako su se i upoznali), s tim da je ona iz Hrvatske (eto, svuda smo, a ne samo u DM-u). Nedugo nakon što sam se ja smjestila i porazbacala stvari po stolu, stigla je Amerikanka koja radi u knjižnici u internacionalnoj školi. Nisam mogla odoljeti da je ne pitam zašto Njemačka od svih zemalja (btw, ni ona ne zna njemački). Kaže da je jedini kriterij bio da bude knjižničarka. Neovisno o kojoj zemlji. I eto je. Oduševljava me ta sigurnost u svoj izbor i upornost da se uspije u svom naumu. Kad smo se prihvatili izrade kuverti/čestitki/pisanja pisama (doduše, više smo pričali, ali to je uvijek tako), pridružila nam se i britanka koja je također tu na doktoratu i radi kao urednica (nečega - nisam uspjela razumijeti čega). Ona je brže bolje isprevrtala sav materijal kojeg sam donijela i složila svoju čestitku prije svih nas.
U 20h smo napustile mačke i pokoju osobu u kafiću i krenuli prema podzemnoj. Zrak je i dalje bio krispi, a žamor se pojačao. Miris me podsjetio na Zagreb. Jesen u Zagrebu. Taman hladno da je ugodno brzo hodati od Ilice do Glavnog kolodovora. Dovoljno toplo da to zaista i učiniš. Jesen na otoku je nešto drugačija... ali o tome možda drugi put.
Na stanici me dočekala moja bicikla. Zaboravila sam izvaditi svjetla, ali bila su tamo. Nikome nisu bila privlačna, a moj kleptoman je očito ograničio područje svog interesa na garažu.
U stanu me dočekala kćerkica koja je viknula "Mama je došla" i nastavila se igrati kao da ne postojim... ali dok pišem... postojim.
