petak, 03.06.2016. u 20:31
Već me pere nostalgija
Danas sam došla prva u učionicu. Htjela sam malo sjediti sama. Zapamtiti tu prostoriju, te ljude, te uspomene. U učionici je već bila nasmiješena Uši s kojom sam počela pričati o kazalištu i umjetnosti (koliko to već mogu, a to nije puno). Uši je po zanimanju grafičarka. Radila je na Kubi neko vrijeme, a kad se vratila svojoj Njemačkoj, prekvalificirala se i tako kvalificirala da bude naša učiteljica. I divna je.
U razredu nas je bilo značajno manje nego inače. Nebo i zemlja što se dinamike tiče.
Kolega aus Dalmacija je bio dobro raspoložen. 2 noći prije poslao mi je sto klipova s pjesmama za sretan rođendan i neke narodnjake. Nisam skužila povezanost istog, ali valjda barem jedno od nas zna zašto.
Sjeo je, kao i inače, do mene i otvorio svoju torbu. To nije torba. To je supersa(c)k. Jedino što se kolega ne zove Billy. Nema što nema. Uz kompletno sistematizirane bilješke, nosi i bušilicu papira za dobivene handout-e, te pripadajuću odložnu fasciklu.
"Je li sada April?", kaže on meni 3. lipnja 2016. godine. "Nije", kažem ja, "U lipnju smo, Juni."
Na satu smo radili temu zdravlja. Od protokola u zdravstvu do naziva dijelova tijela. Kolega aus Dalmacija je bio poprilično zainteresiran za sudjelovanje. U maloj grupi radili smo opisivanje stanja pojedine osobe sa sličica koje smo dobili od Uši. "Hajde, nađi u rječniku riječ 'gripa', zamolim ga ja. Povukao se u svoj mali rječnik i listao marljivo. "Je li znaš kako se kaže burek?", pita me nakon nekog vremena. Nakon pola sata saznala sam da se gripa kaže "grippe". Na jednoj slici držao se tip za trbuh. "Što je njemu?", pita Uši. "Boli trbuh", viče njih nekoliko. "Mora ići na WC!", uzbuđeno će kolega aus Dalmacija.
Došla sam doma, umorna. Potkupila sam kćerkicu s nekom igračkom kako bi me pustila da barem 10 minuta ležim u krevetu. Stigle poruke od Kolege. Slike nekih uređaja (izgledaju kao male klime). Mislila sam da mu možda FB Messenger iz "džepa" šalje posljednje slike koje je uslikao jer ne kužim zašto bi on meni to slao.
Je li samo meni ovaj njegov tekst komičan?
Nastava je, kao i uvijek, prebrzo završila. Išle smo Somalka i ja prema podzemnoj. Tek je danas saznala da odlazim i sva se rastužila.
Posjetit ću razred na jesen, samo da vidim je li kolega Bosanac još uvijek priča samo u infinitivu, je li Sirijac B još uvijek zaljubljen u Talijanku, je li Sirijac A još uvijek nosi male jeftine keksiće sa sobom, kako Eritrejcu napreduje njemački i je li Brazilac još uvijek onako humorističan. Zanima me je li Grkinja napokon položila test i ostala s ovom grupom ili je ponovno pala i otišla ponavljati modul kod neke druge grupe. Zanima me jesu li Moldavka i Moldavac (je li se tako kaže?) još uvijek zajedno i dira li je skrivećki pod stolom i ko ih tada direktno preko puta gleda, kao što sam ih ja u lipnju, godine Gospodnje 2016. gledala.
