četvrtak, 26.05.2016. u 10:07
Samo kratko
Bila sam bolesna. Još uvijek sam bolesna. Viroza me skršila toliko snažno da nisam ni doktoru mogla otići. A kad sam mogla – morala sam birati između doktora i odlaska na tečaj njemačkog. Pogodite di sam otišla.
NIsam pisala već tjedan ili dva i gotovo da ne mogu iscijediti “na papir” što sve imam za reći. Toliko malih sitnica koje se događaju dok učimo jezik, toliko različitih životnih i svakodnevnih priča mojih kolega… toliko zajedničkih trenutaka smijeha i zabave. Kao da sam ponovno u srednjoj (ili osnovnoj haha) školi – važno je biti dio grupe. A ja jesam. Neću reći da me svi vole i da sam svima duhovita i da čekaju u redu da me upoznaju, ali nije daleko od toga. And the feeling is mutual.
A za dva tjedna sve će biti gotovo. Završit će modul, ja ću otići na otok, oni će nastaviti s nastavom… vratit ću se u rujnu, tad ću imati skroz drugu ekipu…
Ovaj mini post bez nešto previše pameti je samo javljanje i pozdrav onima koje me čitaju, a pogotovo onima koji komentiraju. Zahvalna sam na vašem vremenu, vašim podržavajućim komentarima i jedva se čekam opet redovno upogoniti.
Ne vjerujem da ću ljeti pisati, jer bi svaki post izgledao ovako nekako: “buđenje-kćerkica-plaža-kćerkica-ručak-kćerkica-odmor-kćerkica-plaža-kćerkica-spavanje”.
Za one koje su prvi put na blogu a žele znati kako mi je u školi stranih jezika i s kojim sve nacionalnostima drugujem, kliknite ovdje.
