srijeda, 20.04.2016. u 22:51
PinselstrICH
Umorna sam. I spava mi se. I dosadna sam više samoj sebi koliko to ponavljam. Jutros sam se otuširala i nasprejala sam kosu s dezodoransom misleći da je sprej za lakše raščešljavanje.Trebalo mi nekih 5-6 sati da shvatim što se dogodilo. Kosa mi je bila čudnovato suha i kad sam je pokušala češljati nije bilo baš onako kako sam očekivala. Ostala je u zraku – kao kod Marge Simpson. Da imam plavi sprej za grafite u kupaoni, vjerojatno bih jutros značajno podsjećala na Marge.
Biciklom sam se dovukla do podzemne i kako nisam stigla napisati domaći (jer sam pisala blog!!), to sam napravila u vožnji do škole. U podzemnoj su svi izgledali pospano i umorno, ali u rukama je uvijek jedna od ove dvije stvari: mobitel ili knjiga/e-čitač.
A u školi uvijek veselo. Kolega Bosanac ne odustaje od podučavanja razreda bez da ga itko traži. Što je mantel?, pita netko. Grosse Jacke viče kolega. I tako svakih 10 minuta. U pauzi sam otišla na wc i zatekla Somalku kako pere noge u umivaoniku. Moram priznati da nisam baš skužila taj ritual, pa sam onda malo google-ala i nešto novo naučila. :)
Indijac više ne dolazi. Pitam se je li mu bed jer jedini ne zna brojati na njemačkom. Ili je možda bolestan jadan. Zato je kolegica iz Italije došla bolesna i sad samo čekam da me zarazi.
A kolegica iz Srbije sve više strepi nad ostankom u zemlji. Ne ide joj učenje, a mora položiti A1 kako bi ostala s mužem i djecom u Njemačkoj. Gledam je kako pilji u knjigu (rekao bi TBF “ludim očima od stakla”), a vidiš da ništa ne razumije. Podsjeća me na mene kad sam imala tjelesni – točnije gimnastiku. Smrznula bih se od pomisli na konjiće, kozliće i ostale životinje koje smo preskakali. Doduše, kod mene se to odnosi i na matematiku i zemljopis i ko zna koliko još predmeta. U srednjoj sam najviše voljela hrvatski, engleski i talijanski (iako mene talijanski nije volio – nastavnik, naturalmente). Hmmm... tek sam sada skužila da sve što sam nabrojala su jezici! U osnovnoj sam najviše voljela (uz hrvatski i engleski) likovni. Ne zato što mi je dobro išlo (sasvim suprotno), nego zato što sam voljela svog razrednika, razmještaj klupa, kolege koji su me okruživali i s kojima bih pričala i crtala, miris tempera i teksturu kista i bloka, geometrijske likove i crno-bijele crteže. Često kad zatvorim oči vidim prostoriju gdje se održavao likovni. Tada vidim sve nas klipane i klipanice od 13ak godina (zar je već prošlo 20 godina?) kako nam u glavi nije ništa osim želja za zabavom i smijehom. Tih 45 minuta prošlo je brže nego veliki odmor, a ništa nije prolazilo brže od velikog odmora!
Mislim da sam imala unikatno iskustvo da smo u osnovnoj školi mijenjali učionice za svaki predmet. Išli smo od učionice do učionice (učenici, a ne nastavnici) i to ne u jednu nego u dvije školske zgrade udaljene cca 200tinjak metara. Tako da smo se svaki dan našetavali i to je bilo fantastično. Još mogu dozvati miris soli u zraku pomiješan s ustajalim morem u portu.
Moj daydreaming prekinuo je kolega Mađar koji je 10 minuta vikao obbligatorio jer mu je, eto, tako došlo (a i htio je zadiviti kolegicu Talijanku).
13:45 se dovuklo nekako. Odlučila sam šetati po suncu i pronaći slastičarnicu. Na kraju sam završila sat vremena u papirnici gledajući papire, kemijske, bojice, fascikle... možda je likovni 20 godina od mene, ali nije ni trenutak otišao iz mene.
