četvrtak, 29.11.2012. u 22:30
Kako obrazovanje može biti zabavno
“Education is the most powerful weapon which you can use to change the world.”
Nelson Mandela
Odlazak na seminare, konferencije, radionice je aktivnost koju pohađam od 2004. godine. To je svijet koji ne pripada ovom svijetu. Nema nikakve veze sa našom svakodnevicom, dnevnom realnošću. Na edukacijama smo svi spasitelji svijeta, svi smo najbolji prijatelji, svi svakog razumijemo i bezgranično se podržavamo i smijemo. Barem ja. Na konferencije su se našle zemlje VIjeća Europe čiji su se predstavnici okupili da razmijene svoje iskustva o obrazovanju za ljudskim pravima i demokratsko građanstvo. Gotovo uvijek, prve osobe s kojima se sprijateljiš dolaze iz Makedonije, Bosne i/ili Srbije. Odmah nakon toga ide Kosova i/ili Portugal. Tako (mi) je bilo i sada. Bit ću pozitivno stereotipna i reći da još nisam upoznala Makedonca ili Makedonku koji/a me nije osvojio/la na prvu.
Prvi dan susreta organizacija mladih i za mlade započela sam u komunikaciji s Bosancem koji je odmah ispričao životnu priču i objasnio mi je kako imam još samo par godina da rodim - nakon toga ću potrošiti puno novaca i vremena da dobijem dijete. :) Nakon što je od mene prepisao očekivanja od konferencije, rekao kako se baš veseli radu iako ne zna zašto su ga pozvali na konferenciju. Pričao mi je o obitelji, kako je sa ženom i kćerkom zamrzio šoping ("Nikad ga nisam volio, ali s njima sam ga baš zamrzio."), kako je odgodio vjenčanje zbog svjetskog prvenstva 1998. u nogometu (say what?!); kako je prestao pušiti zbog upale pluća (svi su mislili da je svinjska gripa pa se i on uplašio) pa sada pije pola litre kave dnevno i poludit će bez turske kave (na što mu je djevojka iz Srbije rekla da je ona donijela rešo i džezvu pa da može skuvati jednu tursku). Kaže da je bio na mom otoku i da ne vjeruje da sam ja "otamo" jer tamo svi psuju i u psovkama uspijevaju ubaciti u seksualni odnos i Boga i Djevicu i Isusa i sve svece i svetice.
Popodnevni seminar koji je počeo točno u 14:00 (ni sekundu kasnije, što je rezultiralo s kašnjenjem 30% ljudi) je bio poprilično monoton iako se radilo o jednom sjajnom čovjeku: Januszu Korczaku. Sjajan lik! Na toj monotoniji od seminara, shvatila sam da bi bilo dobro nositi laptop sa sobom pa možda i nešto korisno napraviti za vrijeme nerazumljivih prezentacija.
Za vrijeme večere, pobliže sam se upoznala s jednim Nizozemcem i otad se nismo odvajali. Predaje kazalište u osnovnoj školi! Da, kazalište!! How cool is that! Djeca mogu izabrati kazalište kao predmet!! Kaže da mu se još nije dogodilo da netko dijete nije htjelo sudjelovati. Svi su oduševljeni s tim predmetom. Cijela večer u Centru i u gradu je bila ispunjena smijehom, zezancijom i čistom uživancijem. Tko nije probao međunarodne aktivnosti/edukacije, ne zna što propušta. Zato trk do najbliže lokalne organizacije ili Agencije za mobilnost! :) Vidite kako dosadno pišem kada se nešto lijepo događa... puno mi bolje leži grintanje. :D
Anyway, moj divan tim ljudi bio je sastavljen od Srbijanke koja je diplomirala keramiku (ili tako nešto) iako dobro barata i temom konferencije, male Portugalke, slatke ko bombon, prekrasne Ruskinje koja smješkom može osvojiti svijet, spomenutog Nizozemca koji mi je totalni soulmate, Bosanca koji svako malo provali nešto da umrem od smijeha, Makedonca koji je urnebesno zabavan, Britanca čiji me način govora i poštapalice podsjećaju na Ricky Gervaisa (što sam mu i rekla, naravno), Rumunja koji mudro šuti i samo mirno promatra a onda provali da su mu najdraži filmovi romantične komedije i još nekoliko divnih, prekrasnih ljudi koji mi čine ovu edukaciju krajnje zabavnom i veselom.
A ima jedan Rus koji je zbog političkih razloga pobjegao iz svoje zemlje i sada putuje po raznim zemljama tražeći svoj kutak svijeta. Da ne idem sada u njegove detalje, reći ću samo da ne mogu zamisliti tako strašno klimu u kojoj zbog kritiziranja obrazovanja u zemlji si primoran otići iz zemlje jer će te se progoniti.
Lik je oduševljen kako sam ja uvijek tako nasmijao i flertovao je sa mnom like there is no tomorrow (uzaludno doduše), a tek gore spomenuti Nizozemac - vrlo otvorenonazivajuće me, između ostalog, the sweetest little girl. Malo mu je bio šok što sam udana a još veći šok što sam toliko stara. :D Očito izgledam i neudano i mlado. Nije loše.
I dok vam ja prepričavam jučerašnji dan, ekipa se zabavlja bez mene.. odlučila sam se malo odmoriti, malo pisati i malo raditi... iako mislim da će se na kraju sve svesti na... spavanje.
U sljedećem postu saznajte u koga sam se ja zaljubila i zašto nisam uspjela pratiti radionice; što u Bosni rade s tramvajima i zašto Makedonac odlazi nakon jutarnjeg dijela konferencije...
A sad laku noć Strasbourg...
